Erupcija emocija

A on,on je moj prvi pogled kada otvorim oči,moja jutarnja rosa,moj izlazak sunca.On je moja prva zvijezda,on je kao mjesečeva svjetvlost.On je moj san.

22.06.2015.

Cuvat cu te u snovima. Tu ces ostati moj, zauvijek.

Toliko vremena je proslo, a ti ne prolazis. Ne mislim na tebe kao prije. Ali, uvijek te osjecam, tu, u mom srcu. Jos te niko nije zamijenio. Jos nikoga nisam zavoljela kao tebe i vjerujem da vise nikada necu osjetiti ljubav kakvu sam osjecala prema tebi. Znas, cesto te sanjam. Svaki put izgleda kao stvarnost. Zivim u tim snovima. Jos samo me oni sjete na srecu koju sam nosila u sebi. Jos samo ti snovi vrate onaj osjecaj koji osjetim kada te ugledam, kada me dodirnes, kada me poljubis.. Najvise me boli to sto znam da svaki put kada se sretnemo, osjetimo isto. Ali, ti si jak. Uvijek si znao dobro odglumiti da ti je svejedno. Osmijeh i pogled u daljinu. No, ipak, kada ti se priblizim, sva ta gluma je uzaludna. Kada pogledam najljepse oci, sve je jasno. Znas da me one nikada nisu znale slagati. Zato ih toliko i volim. Jos uvijek trazim u drugome oci baren slicne tvojima. I vec tri godine, to je uzaludno gubljenje vremena. Toliko zelim sjesti negdje s tobom. Dugo, dugo ppicati o svemu, sjetiti se svega. Sjetiti se koliko te cinilo sretnim to sto sam te gledala dok spavas. Sjetiti se svake suze, osmijeha, zagrljaja. Sjetiti se svih nasih trenutaka koje cuvamo, pamtimo i koje nikada necemo zaboraviti. Ali, ipak, neke zelje ostaju zelje, zauvijek. Dugo si s njom. Budis se kraj nje. Da li te ona gleda dok spavas? Da li te to cini sretnim? Da li te ona voli kao ja? Samo se nadam da si sretan, jer znas da je to sve sto sam oduvijek zeljela. Ipak, ma koliko pripadao njoj, ja te nikada necu pustiti. Cuvat cu te u srcu i u snovima. Tu ces ostati moj, zauvijek. Voli te tvoje pile.♡

04.02.2015.

Kad mi te vrate uspomene.

Prosto, dođu ti dani. Sjetim se svega. Nismo bili savršeni, ali moja ljubav jeste; bezuvjetna,iiskrena i evo treća godina kako je ostala i najveća ljubav koju sam osjecala prema nekome. Znaš, svaki moj hir zaljubljenosti me sjeti na tebe, na to da nikoga nisam zavoljela kao tebe. Pokušala sam pisati o drugima, ali ne, nije to-to.. Nema onog drhtanja srca dok pišem, dok se sjećam. Ne, u meni se ne bore svi oni valovi emocija koji se na kraju pretvore u suze. Falis mi. Nekako ni sama ne znam zašto. Mislila sam da kada odes, prestat ce, ali nije. Mislila sam da kada nađeš drugu, prestat će- nije. O Bože, molila sam se da kada drugoj kazes ''Da'', da prestane-NIJE! Nije prestalo. Prokleti mi ne prestaješ faliti. Sanjam te. Uvijek isto. Uvijek iste rijeci: ''Ne volim je.'' zar mi ni i snovima ne das mira? Nosi uspomene, nosi sve naše dane, nosi sve nase osmjehe, poljupce, jutra, noci. Nosi sve i taj prokleti grad koji te sakrio, nosi sve toj zeni koja te ukrala. Pusti me da volim ponovo. Skini mi ove okove koji mi ne daju da krenem ddalje. Ne vrijede više. Samo me pusti da te zaboravim. I da.. Tako to izgleda. Moje ludilo. Stigne me, ne cesto, ali dođe.. Vrati mi te. I sta se može? Pomirimo se s tim da ćeš zauvijek ostati u mom srcu, a biti njen. Tako je valjda najbolje. Tako to treba..

08.01.2015.

Vjerujem u nas.

I eto nekako, dođe i to vrijeme, za koje sam znala da ce doći kad tad, ali nisam znala da ce biti ovako. Nisam zaljubljena, valjda. Zapravo, ne znam sta se dešava. Samo znam da mi je lijepo. Svaki trenutak s tobom je lijep. I svaki trenutak bez tebe je isčekivanje da mi dođes, da se javis, da čujem tvoj mili glas. Kada te slušam kako se smiješ, moja je duša sretna, ispunjena. Kada mi kađeš ''srećo'', nema riječi da bih njom opisala koliko sam ustvari ja sretna. Kada si tužan, umoran, osjećam neki teret, nešto mi steže grudi. Ali kada se nasmiješ, nestaje sve. Sve crno postane vedro. Svaka suza se pretvori u osmijeh. Pa čak i kada se sjetim njega,svoje bivše ljubavi, kad me sjećanja stignu, misao na tebe ih pobijedi, otjera. Ipak, plaši me to što toliko vjerujem u nas. To što me nešto tjera da zamišljam budućnost. To što iako nisam zaljubljena, a osjećam te. I nekako si tu, blizu srca, kao da ni ti sam ne smiješ da uđeš u njega. I znam da se plašiš, kao i ja. Imamo sličnu priču, oboje smo bili povrijeđeni. Ali ja želim da ti budem lijek, kao i ti meni. Želim da zbog nas vjerujemo da nije sve crno. Da može uspjeti, da će uspjeti! Zaista, ne želim ništa drugo, nikoga drugog, samo nas, želim da postojimo mi, juče, danas, sutra i zauvijek.

03.10.2014.

..

I uvijek isto. Zaljubis se, nadas se, patis. Pored svega sto zivot nosi, bilo to dobro ili lose, treba mi neko s kim ce tuga biti manja, a sreca biti ljepsa. Treba mi neko ko ce biti uvijek tu, i kad nije. Neko ko zna da voli i da cijeni kada je voljen. I bas kada pomislim da je to on, ponovo dobijam samo razocarenje. Zapravo ne znam sta me to privuklo kod njega. Mozda to sto sam svjesna koliko pati za njom. Nekako, voljela bih mu pomoci, ne da bi bio sa mnom, nego zato sto znam kako je patiti. Ali u isto vrijeme, voljela bih da zna da tu gdje je njihov kraj, nije i njegov. Da mora krenuti dalje. Znam da se sve prebrzo desilo, ali nije moglo drugacije. Zapravo, ja sam kroz svoju patnju i nacin na koji sam bjezala od nje, predavajuci se drugom, nasla lijek bas u njemu. Cista suprotnost od svega sto sam voljela, za cim sam patila. Kao da mi je cijelo vrijeme to trebalo; neko drugaciji, neko ko me nece sjecati na proslost. Ali opet se susrecem sa necim sto me uvijek prati, bar kad je ljubav u pitanju; nije moj!

19.08.2014.

.

Kao grom iz vedra neba, ti i ona. U nasem gradu. Znala sam da si njen, znala sam da je drzis za ruku, ali negdje daleko od mjesta nasih uspomena. Nisam znala da ce ovoliko da boli taj tvoj pogled, taj vas stisak ruke. Boli me kad me onako sebicno gleda, ali me vise boli tvoj pogled u kojem nesto nedostaje. Ne vidim vise onaj sjaj koji sam voljela vise od svega. Dosao si bas kada sam krenula dalje, kada sam se pocela prepustati nekome drugom, kada sam pocela da se zaljubljujem. Opet si sve pokvario, opet mi nisi dopustio da te prebolim, opet si me ucinio svojom, bez i jedne rijeci i dodira. Samo sam opet tvoja, iako si ti njen.

04.05.2014.

Neostvarene želje.

'' Vidi onu zvijezdu, vidi one ostvarene želje..'', kao da sada stojim ispred tebe i slušam te kako gledajući u nebo, izgovaraš te stihove. I te noći, kao i svake, nebo je znalo moje želje. Ostavilo ih je da zauvijek budu s njim, pored naše zvijezde. I te želje, ostale su samo želje, koje se nikada neće ostvariti. Putovat će nebom i nikada neće stići do nas. Nikada nećemo imati ono što sam iskreno htjela, za šta sam se borila svim srcem i dušom. I uvijek ću čeznuti za onim o čemu smo maštali. A ti negdje imaš sve i ostvaruješ svoje snove, boriš se za svoju budućnost. A ja, ja i kada krenem naprijed, vratim se nazad. Vratim se neostvarenim željama i nadam se da će se ostvariti, iako znam da neće, nikada..

16.04.2014.

Kao otisak srca tvoj trag na srcu je mome.

Iako sam bila svjesna da će se to desiti kad-tad, nisam ni slutila da će biti ovako teško pomiriti se s tim da ćeš zauvijek biti njen. Ne mrzim je ni zbog toga što mi te uzela, ni zbog toga što će imati sve ono što sam ja željela. Drago mi je što te voli, jer sam i željela uvijek da imaš nekoga ko će te voljeti, nekoga s kim ćeš biti sretan. Ali ću uvijek čeznuti za onim što smo mogli, a nikada nismo imali. Ne znam čime te zadržal, u čemu je bolja od mene, a možda je to sve ipak samo sudbina. A nama nije bilo suđeno. Ali uvijek ću se pitati u čemu sam to griješila i zašto me nisi mogao voljeti bar upola kao što sam voljela ja tebe. Ipak, jedino što mi preostaje, jesu uspomene na naše vrijeme, na sve ono što smo prošli zajedno koje ću čuvati dugo u svom srcu, i pamtiti te zauvijek kao svoju prvu ljubav.

04.03.2014.

Pogrešni.

Znamo da se nismo smjeli zbližiti. Nikada nismo smjeli postati upravo ovo što jesmo. Dvoje zabranjenih i previše bliskih. Ali jača je čežnja i strast od pameti. Ili šta god to bilo, ne dozvoljava nam da kažemo NE. Pogrešni smo i radimo pogrešne stvari, koje ni ja ni ti ne želimo ispraviti. Ipak, ti si nešto što mi se moralo desiti. I ne žalim što si mi se desio baš ti. Žalim zbog stvari koje te kradu od mene. Žalim što nikada u potpunosti nećeš biti moj i neću biti tvoja, a uvijek ćemo imati jedno drugo. A ovo što smo ja i ti, to nije ljubav. Zapravo, mi smo prijatelji koji se razmiju šuteći i koji pogledom razgovaraju,a dodirima se tješe. A uvijek ćeš biti moja najdraža tajna i moje najveće utočište.

04.03.2014.

Jer kako volimo se ja i ti, tako sse tajno moja ne voli.

U životu sretneš osobu koju nisi očekivao. Uradiš ono što si mislio da nikad nećeš. Nisi zaljubljen, ali je nešto gore i jače od toga. Imaš, a nemaš. I čekaš da se završi. Da se vratiš onome koga imaš, i da se vrati onoj koja ga ima. Ali uvijek iznova, nešto vas spoji i opet se imate, a nemate.

25.12.2013.

..

Kada je konačno sve izgledalo skoro pa savršeno, kada sam pomislila da mogu krenuti dalje sa nekim drugim, shvatila sam da je još uvijek rano za to. Nemam ja onu želju da te zagrlim. Nekako, kao da sam se odvikla od toga. Ali ne mogu da grlim nekoga drugog kao tebe. Ne mogu da uživam kao što sam uživala s tobom. I znam zašto je to tako. Zato što si ponovo uzburkao moje misli i uvukao se u njih, kao da nikada nisi ni bio daleko. A i nisi. Uvijek si ostao i ostaćeš u meni. Pa makar te moje oči više nikada ne vidjele, zauvijek ćeš biti neko koga ću voljeti i pamtiti, iako nismo zajedno.

21.11.2013.

Kada mi fališ..

I eto, ponovo mi fališ. Znaš, od kako si nestao iz mog života, sve je krenulo naopako. Nisam više ona osoba koja sam bila nekada. Umrlo je sve u meni. Nema više one želje za srećom, nema želje da nekome pružim ljubav kao što sam je pružila tebi, nemam čak ni želju da mene neko voli.. Kao da sam postala kamen. Izgubila sam razum. Vode me neke druge stvari, ne razmišljam, gubim ravnotežu. Kao da više ne vidim razliku između dobroga i lošeg. Fališ mi. Znam da znaš. Znaš da se tjeram da te zaboravim, a još si uvijek tu i uvijek ćeš ostati u meni, u mom srcu, mom sjećanju. Nikada nisam uspjela shvatiti šta se desilo sa nama, šta se desilo sa onim mojim malim koji nije mogao bez mene. Onaj koji mi poželi dobro jutro kada ustane i laku noć kada ide da spava.  Fale mi naši dugi razgovori. Sjećaš se kako je to izgledalo? Ja spavam, i u snu mislim na tebe, čekam da moj mali dođe, da mi se javi, pa da ustanem iz svog kreveta i uživam do ranih jutarnjih sati razgovarajući sa njim. Fale mi čak i svađe, jer poslije svađe je uvijek dolazilo pomirenje. Ah.. sjećaš li se, mali moj, koliko smo noći proveli na hladnoći, a gorili smo, koliko smo zvijezda gledali kao jednim očima? Sjećaš li se kako si me grlio, grijao, kako si mi pričao? Ništa ti nije bilo sveto. Ni to što te volim, ni to što sam dala sve za tebe.. Ali ipak bez obzira na sve, ako ikada ovo budeš čitao, znaj da ti želim sreću sa njom. Ipak je tvoja sreća meni najbitnija. Iako to nisi zaslužio, znaš to. A znaj i to da ćeš uvijek ostati zaključan u mom srcu. Na jednom posebnom mjestu, gdje živi samo prva ljubav.

06.08.2013.

Bol prestane kada je najjača i počinje ponovo..

Kako nekada naprosto ne znaš ništa i ni u što nisi siguran. Ne znaš ni ko si. Izgubljen si u svom gradu, svom svijetu, ne prepoznaješ se. Nisi siguran da li je juče juče i da li je danas sad. Kao da se nešto u tebi slomi. Sumnje i stotine nejasnih slika i pitanja prolaze kroz glavu. Ne znam gdje da gledam, šta da slušam. Kao da je oko mene stotine puteva, a ja ne znam koji je pravi. Ne znam čak ni kojim sam išla juče. A nikoga da mi pomogne, Pa i ako pokušaju, ne ide. Previše se stvari nakupljalo u meni, i kao da nemaju gdje da izađu iz ove duše, iz ovoga tijela. Kao da su zarobljene tu i muče me. Suze su im najlakši, jedini izalaz, ali ih nema, nema sada kada bi me spasile. Šta se to dešava? Šta si mi ovo uradio? Zašto?  Zar je moralo baš ovako da bude? Ti ne znaš koliko me ovo boli, nisi svjestan kolika je količina ove boli. Kao da me ubija polako, nemilosrdno. Ma da me bar ubije bilo bi lakše. Prestane kada je najteže i počinje ponovo..

01.07.2013.

Ljubav je najvrijednija kada zna da čeka.

Znaš, fališ mi više nego ikad. I kada pomislim da se bliži dan kada ću te ugledati nakon toliko vremena, u mom tijelu se sreća i uzbuđenje sudaraju, ali osmijeh zablista na licu. Predugo su te kilometri krili i dijelili od mene. Vjeruj da živim za trenutak kada ću ponovo ugledati tvoje predivne oči, čuti onaj tvoj, meni najdraži glas, vidjeti onaj zarazni osmijeh. A samo kada bi znao koliko sam se molila za tebe i koliko iščekujem taj trenutak kada ću osjetiti tvoj zagrljaj. Znaj, da se nikome nisam predala, niko nije mogao vidjeti onu istinsku sreću koju možeš vidjeti samo ti. Ni jednom srce nije zalupalo onako kako zalupa zbog tebe. Ni jednom osmijeh nije zablistao na licu kao kada zablista zbog tebe. Bez tebe je sve tako uzaludno. Svaki dan bez tebe je promašaj. Iako možda uskoro više ništa neće biti kao prije, zauvijek u duši ostajem tvoja. I čekam te, vjerno, onako kako sam te uvijek čekala. A ljubav je najvrijednija onda kada zna da čeka. <3

25.06.2013.

..

Nisam vjerovala u to da ce te kilometri udaljiti od mene, a jesu. Dopustio si im to. Zašto ja i dalje ne želim da to prihvatim i ne želim da te pustim? Još uvijek čeznem za svakim onim trenutkom koji si proveo kraj mene, kada sam bila najsretnija osoba na svijetu. Još uvijek sanjam tvoje oči, osjetim tvoj dah na mojim usnama, a onda me probudi hladnoća koja zavlada kroz krevet, jer nisi tu. Vjeruj da ću ti oprostiti sve. Svaku prevaru i ružnu riječ. Oprostit ću, ali neću više trpiti. Previše je vremena prošlo. Dovoljno da shvatiš šta sam i koliko mi značiš. Ali izgleda da i za tebe važi ono ''Tek kad izgubiš shvataš koliko je vrijedilo''.. Pa zato, budi spreman da me izgubiš i da shvatiš, a onda da podneseš sve ono što sam i ja podnosila svo ovo vrijeme.

07.06.2013.

Moja prva ljubav.

Bez obzira na to koliko me povrijedio i koliko puta, ne prestajem da ga volim. Znam i zašto. Zato što je samo jedna njegova lijepa riječ jača od bilo koje prevare. Zato što taj pogled ubija ljutnju i te ruke smiruju tijelo, dušu i srce. Ljubav prema njemu se ne može porediti ni sa čim. Promijenio je moj život i mene. Pružio mi je nježost. Zato, šta god uradio ne mogu zaboraviti da je bio svjetlo u mojoj tami, bio je sve ono što sam oduvijek željela, mada se sada pitam gdje nestaje i šta ga to vuče ka dnu. Ali, kada je kraj mene, čini me najsretnijom osobom na svijetu. Hladna noć kraj njega je topla. Kiša kraj njega je sunce. Tuga kraj njega ne postoji. On je oličenje moje sreće. On je moj cilj i za njega se borim. On je moje sve i onda kada to ne zaslužuje biti. Nema te udaljenosti koja ga može udaljiti od srca, od mene. I da je na kraju svijeta, on je uvijek tu, na lijevoj strani, u jednoj maloj kućici moga srca, tamo gdje se smještaju samo posebne osobe, nešto što se ima i dogodi samo jednom u životu.. E tu stanuje on, moja svijetlost, moj uzdah, moja misao, moja prva ljubav. <3

07.05.2013.

A noć je najčudnija, uvijek se pojaviš u njoj.

Kada me noću zagrli tama i kada sve tone u mrak, zamišljam da si tu, pored mene. Vjeruj, čak i u tami vidim sjaj najljepših očiju i osjetim dodir najnježnijih ruku. Znaš, bude mi toplo oko srca, baš kao kada sam u tvom naručju, kada sam najsretnija osoba na svijetu. Ma znaš ti sve. Znaš koliko me sitnice čine sretnom, a krupne stvari dižu u nebo. Vjeruj, da mogu zaustavila bih vrijeme u trenutku kada sam pored tebe, da zauvijek ostanem tu, da zauvijek ostanem tvoja. Često spavam sa tvojom slikom na jastuku, pa se noću budim da provjerim da li si još uvijek tu. Nikada me nisi napustio... Voljela bih da je tako i u realnosti, ali ko zna, nada ne umire, ma koliko žele da je ubiju. I nastavljam, podignute glave borim se i ne odustajem od tebe, od nas i naše sreće! Ne odustajem, jer znam da je vrijedno borbe. Sreća nije mala stvar, a mogli bi biti sretni, oboje.

<img style="-webkit-user-select: none; cursor: -webkit-zoom-in;" src="http://lifescompass.files.wordpress.com/2012/02/lifes-compass-love-couple.jpg" width="578" height="450">

16.04.2013.

I sa bolom se živjeti mora.

Vjeruj, sada bih stavila tačku na sve ovo što imamo, ali me nada sprčava. Prokleta nada da ćeš se promijeniti, da postoji naše vrijeme. A nema tog' vremena. Moglo je postojati, ali ti, ti si ga otjerao. Odbio si priliku da budemo sretni. A vjeruj, ne bi nam bilo ravnih! Ništa ne bi bilo jače od nas i naše ljubavi. Ali zašto se i dalje truditi i boriti za nešto što ne postoji i što nikada postojati neće? Puštam te. Uživaj, živi svoj život, bez mene. A ja ću dalje sama. Znaš da će boljeti cijeli život, ali i sa bolom se živjeti mora, zar ne?

13.04.2013.

Sjeti se da ima neko ko se čuva samo za tebe.

I tako to krene.. Neka pjesme me sjeti na nas, i onda me srce u grudima steže. Fališ mi više od svega. Ma samo kada bih ugledala to lijepo lice ili bar čula najdraži glas, sve bi bilo drugačije. Ali prokleto te nema i ta daljina me kida i slama. U zoru, pomisao da nisi tu me guši. A šta mogu? Trpim i čekam.. Ponekada isplačem tugu. Gledam tvoju sliku i pričam ti koliko mi fališ, koliko te volim i da bih sve dala da si tu. Molim te, samo nikada ne zaboravi na mene, sjeti se da te neko čeka, da se čuva samo za tebe.. <3

08.04.2013.

Ne mogu podnijeti to..

Dani se vuku, baš onako nemilosrdno, kao da znaju koliko su teški kada ti nisi tu. I u ovom gradu, kada je vrijeme proljeća, vlada jesen. Sve je tako tmurno, hladno, bez tebe. Svi ljudi oko mene su kao sijenke. Vidim ih, ali nestaju. U toj gomili lutam i tražim tvoj pogled, tražim biće koje će vratiti proljeće, koje će vratiti moju sreću, jer si je odnio sa sobom, tamo daleko. Jedini spas mi je tvoja slika. Nosim je bilo gdje da krenem. Kada pomislim da sam izgubljena i sama, pogledam je, privijem čvrsto uz grudi i zamislim da si tu. Vjeruj, bude lakše. Srce tako jako počne lupati, ali nekako jadno, valjda jer zna da ipak ti si negdje daleko, a ono ne zna ni gdje, ni s kim. Samo ostaje nada da ćeš mi se vratiti i ponovo biti moj. Nada da će sve biti kao prije. Nada da ćeš me voljeti, da ču te voljeti svakim dijelom ovog umornog tijela koje vene za tobom,koje nestaje.. Zato, požuri, jer ovo čekanje me ubija. Požuri, spasi me, jer to možeš samo ti. Samo tvoje oči mogu vratiti osmijeh na lice. Samo tvoje usne me mogu vratiti u život.. Zato požuri, čekam te..

07.04.2013.

Ma kom' da se daš',treba da znaš da mi je duša slomljena.

Umirem godinama, polako nestaje mi dah. Još uvijek se nadam nama, još uvijek se pretvaram u prah. Svaka me zora guši, svaki uzdah zove te, još si u mojoj duši, još srce kuca za tebe !


Noviji postovi | Stariji postovi

Erupcija emocija
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

''A ono što srce krije može razotkriti samo onaj ko je tajna''

''Ja sam kao golub koji spaja ljude,a vječno ostaje sam.''



MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
45225

Powered by Blogger.ba