Voljet cu ja opet. Uzivat cu u necijem zagrljaju i osmijehu. Zeljet cu sa nekim drugim sve sto sam htjela s tobom. Morat cu. Ali jedno je sigurno, drhtaj srca, sjaj u ocima, osmijeh na licu, sreca u dusi i ljubav u srcu koji su bili tu zbog tebe, ostat ce posebni. Posebni, bas onako kako je zapravo sve i bilo kada smo ja i ti u pitanju. I zapravo, sada ne znam sta se desava. Cvrsto sam odlucila da je kraj, barem sam tako mislila. I zaboga, ponovo je sve palo u vodu u trenutku kada sam te vidjela, kada sam osjetila taj cvrsti zagrljaj muskarca kojeg volim. Da barem ti mozes otici, da me mozes pustiti. Bilo bi lakse. Vrtimo se u zacaranom krugu. Sve se vrti oko nas, ljudi, stvari, vrijeme, a mi ostajemo tu. I kada se uspijem skloniti na tren, jak vjetar osjecanja me ponovo vrati. Mozda me vraca taj divni osjecaj kada znam da te imam, da si tu. Da je tu osoba kojoj mogu sve reci, osoba koja ce me zagrliti i svakim zagrljajem vratiti dio zivota u meni. Osoba koju uzivam slusati, grljeti, voljeti, ljubiti. Osobu koju zelim buditi i ljubiti za laku noc. I jedno znam, a znas i ti, carobni su ovi osjecaji i svaki otkucaj srca je caroban i pamtit cemo ih kao takve. I kada ne bude bilo nas, zivjet ce carobna sjecanja na najljepse trenutke koje smo proveli zajedno. Na trenutke koji su urezani duboko u srcu, koje cemo vidjeti o osjecati samo mi.
Carobna ljubav.
