Prva osoba koja me nije izdala, osoba ciji osmijeh ispunjava moju dusu, cija rijec daje snagu. Prva osoba koja je uvijek tu kada je najpotrebnije. Na pravom mjestu u pravo vrijeme. I gle, tek je godinica protrcala pored nas, a ja osjecam kao da si cijeli zivot tu, negdje u mojoj sjenci. Kao da si se skrivao i samo cekao pravo vrijeme da me pogledas i upitas “Selma, sta mislis mogu li ici u ovoj majici?” :p Od prvog trenutka sam znala da neces biti neko prolazan. I znam i sada, sigurna sam da ces ostati upamcen kao sto pamtim svoju prvu ljubav, svoje najtuznije i najsretnije uspomene. Neces biti neko na koga ce me samo neka pjesma podsjetiti. Bit ces uspomena posebna, moj najsladji slatkis. Ne pjesma ili stih, nego cijela licnost. Cak i kada ti ne pisem, onda kada mi je tesko moj si oslonac. Sjetim se svega sto ti jesi i guram sebe naprijed, prateci tvoje korake. Sjetim se koliko si jak, pa ukradem od tebe malo snage i suocim se sa svakim strahom, oci u oci. Samo hocu da znas, da iako nisam jaka, za tebe cu skupiti svu snagu svijeta onda kada je to potrebno. Uvijek cu biti najstabilniji oslonac onda kada ti zelis spustiti svoju dusu, isprazniti je od svega sto joj ne da disati. Svi drugi ce biti tu kada si sretan, kada ti ide dobro u zivotu. Ja zelim biti neko kada je tu kada sve nije onako savrseno kako drugima izgleda. Budi siguran da necu htjeti nista zauzvrat. Jer si ti meni dao vec i previse time sto si usao u moj zivot.
Najveca ljubav
