Jos si tu, jer ja nisam otisla.

I dok lezim na krevetu kao da jos uvijek osjecam tvoj topao pogled. Lagano otvaram oci, sa osmijehom na licu i srecom u srcu jer cu ugledati tvoje lice. Ali, nema te, i hladno je, i plasim se. U glavi jos uvijek odzvanjaju tvoje rijeci da si sretan, da zelis ostati tu, da neces otici. Zaboga, govorio si da je zapravo tvoj strah to da cu napustiti ja tebe, a zapravo si ti to uradio. Otisao si, bez ijednog pravog, iskrenog razloga. Lagao si me. Lagao si kao dijete, tako glupim lazima si izgubio povjerenje. Tako glupim lazima si pao nisko. Tako glupim lazima si postao lazov. Najgore od svega, jeste to sto cak i pored toga, ja ne mogu zaboraviti onaj iskreni sjaj u ocima i toplotu zagrljaja, ne mogu zaboraviti onaj iskren osmijeh. Ne mogu i ne zelim ignorisati svoje iskrene osjecaje.