I kada je najljepse, pozelim otici. Pozelim pobjeci sto dalje od tebe, jer znam da cu morati kad tad. I znam da ce svaki sljedeci put biti teze. U nasem svijetu, sve je tako savrseno, iskreno, ali realnost nas rusi. Rusi nas sve ono sto smo sami uradili. Kada ce prestati? Kako? Koliko god pokusavala…
Vracam se godinu i vise unazad i shvatam koliko se stvari promijenilo. Vise me ne privlaci tvoj izgled. Vidjela sam te u svim mogucim izdanjima; najboljim i najgorim. I cak u tim najgorim, niko mi te ne bi mogao zamijeniti. Ali, zapravo sada me privlaci sve ono sto mi pruzas. Volim sve ono sto si…
Samo sam htjela zagrliti te i zaspati na tvom ramenu. Toliko mi je to falilo. Samo sam te htjela slusati kako dises, zamisljati sto sanjas. Tako sam htjela osjetiti tvoj zagrljaj koji bi me probudio u toku noci. Zaboga, zeljela sam zapoceti dan sa najljepsim pogledom na svijetu; tvoje oci. Htjela sam se ponovo osjetiti…
Ono sto sada osjecas je sve ono sto ja osjecam od dana kada sam te pocela voljeti. Sads znas kako boli, znas koliko je tesko i ne mozes to oprostiti. I ne trazim ti to. Jer ja sam ta koja je uvijek bila jaka, koja je bila tvoja i kada nisi moj, i kada kao…
Falis mi svaki put kada me zagrli tama. Svaku noc kada legnem na krevet, hladno je. Tu su me grijali tvoji zagrljali, tu su vatru palili tvoji poljupci. I jos uvijek, ponekada kao da zalutas tu. A i ja i ti znamo da to nije pametno. Nije vise igra sve ovo sto imamo. Volim te….
Da si barem bio los, da si bio jedan od onih koji ce mi faliti ali cu ih mrziti zbog toga kakvi su bili prema meni. Da si barem me uvrijedio. Da si uradio bilo sta sto ce mi olaksati sve ovo, ali nisi. Nastalo je samo jedno veliko nista poslije nas. Svi savrseni trenutci…
Tako mi falis. Fali mi tvoj zagrljaj i glas. Fali mi da ti gledam oci i osmjeh. Fali mi onaj divan osjecaj kada ti se prepustim, iskreno, bez straha. Fali mi tvoj dodir, njezan i iskren. Fali mi da sam malena djevojcica kakva samo smijem biti pored tebe. Samo sam tebi smjela pokazati tu stranu…
Cuvam nase danas. Ne zelim dopustiti da razmisljanjem o onome sto je bilo nekad ili onim sto ce biti sutra, pokvarim ono sto imamo sad. Ne zelim da mi i jedna misao pokvari onu sigurnost i srecu koju osjecam u tvom zagrljaju. Prije, nisam znala da li se trebam li se boriti, postojimo li uopce…
Trudim se da zarvorim oci, ali misao na tebe je jaca od sna. Boze, koliko mi nedostaje tvoj glas, tvoj dodir, tvoj pogled, opisati se ne moze. Brojim dane do trenutka kada cu te ponovo zagrliti, kada cu ponovo osjetiti tu snagu koju imamo samo kada smo jedno pored drugog. Mrzim kada je sve oko…
Gledamo i slusamo jedno drugo. Po prvi put onako istinski otvaramo dusu jedno drugome. Odajemo sve stvari koje smo krili, sve boli koje leze u dubini nas. I Dok lezimo tako slomljeni od zivota, ustvari smo jaci nego ikada. Jer gle, moja glava je na tvom ramenu, tvoja ruka je u mojoj ruci, zagrljeni smo,…